Kreditna kartica može biti koristan način plaćanja, ali postoji jedna navika koja korisnika veoma lako može da zadrži u dugu mnogo duže nego što očekuje plaćanje samo minimalnog mesečnog iznosa.
Na prvi pogled sve izgleda kako treba. Račun je plaćen na vreme, banka ne šalje opomene, kartica nastavlja normalno da radi. Problem je u tome što se kod revolving kreditnih kartica deo duga prenosi u naredni mesec, a na preostali iznos obračunava se kamata.
Tako možete mesecima uredno da izmirujete obaveze, a da se glavnica smanjuje mnogo sporije nego što očekujete.
I Narodna banka Srbije upozorava upravo na taj problem. Kada se dug po revolving kartici otplaćuje samo u minimalnom obaveznom iznosu, na ostatak duga se obračunava kamata, zbog čega nije lako izaći iz „začaranog kruga zaduženosti“. NBS zbog toga savetuje da se, kad god finansijske mogućnosti dozvoljavaju, plaća više od ugovorenog minimuma.
Šta zapravo znači minimalna uplata? Nisu sve kreditne kartice iste. Kod pojedinih se kupovina automatski deli na unapred određeni broj rata, dok kod takozvanih revolving kartica korisnik svakog meseca mora da vrati samo ugovoreni deo ukupnog duga.
Prema podacima Narodne banke Srbije, kod revolving kreditnih kartica dug se najčešće umanjuje za oko 5 do 10 odsto glavnice mesečno, mada konkretni uslovi zavise od banke i ugovora koji je korisnik zaključio.
Upravo tu nastaje zamka. Ako, na primer, na kartici dugujete 100.000 dinara i banka od vas zahteva da tog meseca platite samo minimalnu obavezu, uplata tog iznosa ne znači da je za toliko smanjena i sama glavnica. Deo novca odlazi na kamatu, a mogu postojati i druge ugovorene naknade.
Ostatak duga prelazi u naredni obračunski period i na njega se ponovo obračunava kamata. Što je procenat mesečne otplate niži, to otplata može duže da traje, a ukupno plaćena kamata da bude veća. NBS upravo zbog toga navodi da korisnik revolving kartice, kada je u mogućnosti, može da vrati veći deo ili čitav dug i tako značajno smanji trošak kamate.
Američka finansijska savetnica Korina Rouz ovaj problem opisuje veoma jednostavno: plaćanje minimalnog iznosa nije strategija za otplatu duga, već način njegovog održavanja.
Drugim rečima, minimalna uplata prvenstveno služi tome da ispunite ugovorenu mesečnu obavezu prema banci. Ona ne garantuje da ćete se duga rešiti brzo.
Zbog toga je korisnije posmatrati dve potpuno različite stvari: Koliko najmanje moram da platim ovog meseca? Koliko moram da platim da bih se duga zaista oslobodio? Ta dva iznosa mogu veoma da se razlikuju.
Posebno je opasno nastaviti sa novim kupovinama dok istovremeno otplaćujete samo minimum. Tada novi troškovi mogu da ponište praktično sav napredak koji ste napravili otplatom starog duga. Kamate na kreditne kartice nisu zanemarljive.
Prema trenutno važećim ograničenjima Narodne banke Srbije, maksimalna efektivna kamatna stopa u trenutku zaključenja ugovora za dug po kreditnim karticama iznosi 17,75 odsto.
Efektivna kamatna stopa – EKS – posebno je važna zato što pokazuje širu sliku troška finansijskog proizvoda, odnosno uključuje ne samo nominalnu kamatu već i određene naknade i troškove koji ulaze u njen obračun.
Zbog toga prilikom izbora ili korišćenja kartice nije dovoljno pogledati samo reklamiranu kamatnu stopu.
Treba proveriti:
kolika je nominalna i efektivna kamatna stopa;
koliko iznosi minimalna mesečna obaveza;
da li postoji mesečna ili godišnja članarina;
koliko košta podizanje gotovine kreditnom karticom;
koje se naknade naplaćuju;
šta se događa ako uplata zakasni.
Narodna banka Srbije posebno upozorava da su kreditne kartice generalno skuplji način zaduživanja od korišćenja sopstvenog novca sa debitne kartice i savetuje korisnicima da pre potpisivanja ugovora detaljno provere kamate, provizije i sve ostale naknade.
Ako uslovi vaše kartice to omogućavaju, finansijski najpovoljnija varijanta je jednostavna – ne prenositi dug iz meseca u mesec. Kreditnu karticu bi idealno trebalo koristiti kao sredstvo plaćanja i kratkoročnog upravljanja novcem, a ne kao način da redovno trošite prihod koji tek treba da zaradite.
Problem nastaje kada se karticom plaćaju svakodnevni troškovi zato što na tekućem računu više nema dovoljno novca. Ako se to ponavlja iz meseca u mesec, deo naredne plate već je unapred potrošen na stare kupovine. Tada kreditna kartica prestaje da bude pogodnost i postaje dodatno opterećenje kućnog budžeta.
Dobro pravilo je zato jednostavno: nemojte današnjom karticom praviti račun za koji već sada znate da ga sledećeg meseca nećete moći da platite. Šta uraditi ako već imate veći dug? Ako više ne možete da izmirite ceo iznos, najgore rešenje je ignorisati problem.
Prvi korak je da prestanete da uvećavate postojeći dug, odnosno da karticu privremeno ne koristite za nove nepotrebne kupovine. Zatim proverite koliko iznose: ukupan dug, kamata, minimalna mesečna obaveza i ostale naknade.
Ako imate više zaduženja, često ima smisla dodatni novac prvo usmeravati ka dugu koji ima najveću efektivnu kamatnu stopu, uz istovremeno uredno izmirivanje obaveznih iznosa na ostalim proizvodima.
Može se proveriti i da li banka nudi povoljniji način refinansiranja postojećeg duga. Međutim, refinansiranje ima smisla samo ako je ukupna cena novog zaduženja zaista niža. Zato treba porediti EKS i ukupan iznos koji ćete vratiti, a ne samo visinu mesečne rate. Manja rata sama po sebi ne znači jeftiniji kredit – ponekad samo znači da ćete dug plaćati duže.
To što minimalna uplata nije dobar način za brzo vraćanje duga ne znači da je možete preskočiti Naprotiv, ako ne možete da platite ceo dug, izuzetno je važno da makar ugovorenu dospelu obavezu platite na vreme. Ovde postoji važna razlika između Srbije i SAD.
Kod nas ne funkcioniše američki sistem kreditnog skora u kojem jedna propuštena rata automatski „obara skor“ za određeni broj poena. Banke u Srbiji koriste podatke Kreditnog biroa Udruženja banaka Srbije, zajedno sa drugim podacima, prilikom procene kreditne sposobnosti klijenta.
Za fizička lica, docnjom koja se evidentira u izveštaju Kreditnog biroa smatra se dospela neizmirena obaveza od 60 i više dana. Kreditni biro beleži, između ostalog, podatke o kreditima, tekućim računima, kreditnim karticama, korišćenim limitima i urednosti otplate.
To nikako ne znači da je bez posledica kasniti 10, 20 ili 30 dana. Banka može reagovati u skladu sa ugovorom, obračunati odgovarajuće troškove ili kamatu i slati opomene. Prag od 60 dana odnosi se na evidentiranje docnje fizičkog lica u Kreditnom birou.
Jednom evidentirana neurednost može kasnije biti važna kada banka odlučuje da li će vam odobriti novi kredit, kreditnu karticu ili drugi finansijski proizvod. Ako je problem samo zaboravljanje datuma dospeća, rešenje može biti veoma jednostavno.
Uključite obaveštenja bankarske aplikacije, napravite mesečni podsetnik ili aktivirajte automatsko izmirenje odnosno odgovarajući trajni nalog ukoliko vaša banka i konkretan proizvod nude takvu mogućnost.
Još bolja navika je da stanje kreditne kartice proveravate češće, a ne samo jednom mesečno kada stigne izvod. Jer kod kreditnih kartica najvažniji podatak nije koliko još novca možete da potrošite, već koliko već dugujete. Minimalna mesečna uplata postoji da biste ispunili minimalnu ugovorenu obavezu prema banci. Ona nije napravljena sa ciljem da vaš dug nestane što brže.
Zbog toga je preporuka NBS vrlo jasna: kad god vam finansijske mogućnosti dozvoljavaju, vratite više od minimalnog iznosa. Što brže smanjujete glavnicu, manje vremena ostavljate kamati da radi protiv vas…A ako kreditnu karticu iz meseca u mesec možete da koristite samo tako što stari dug prebacujete u novi mesec, to je signal da više nije problem samo u kartici – već da je vreme da ponovo pogledate ceo kućni budžet.